Arhiviranje i očuvanje digitalnog znanstvenog materijala – finalnih verzija objavljenih članaka, rukopisa, dopunskih podataka, kodova, statistike itd. – vitalni je dio procesa znanstvenog izdavaštva. Digitalno arhiviranje i očuvanje proizašlo je iz analognih usluga koje tradicionalno provode knjižnice.
Arhiviranje je način osiguravanja da su digitalni materijali sigurno pohranjeni tako da se mogu:
- učiniti trajno dostupnima bez obzira što se dogodi s izvornom publikacijom;
- uvijek pronaći pomoću trajnog identifikatora;
- koristiti za vraćanje druge verzije koja je možda nestala.
Preporučujemo da se časopisi arhiviraju pri servisima za očuvanje i arhiviranje. Možete provjeriti koji se sadržaj aktivno čuva u nekim arhivama tako da pogledate Keepers Registry.
Očuvanje je način pohranjivanja digitalnih materijala kako bi se osiguralo da njihova kvaliteta i cjelovitost ne opada te da im se može pristupiti i da se mogu koristiti u budućnosti.
Neki od poznatijih primjera namjenskih usluga arhiviranja koje nude i arhiviranje i dugoročno očuvanje navedeni su u Keepers Registry. Postoje mnogi drugi koji često služe određenoj zemlji, instituciji ili akademskoj zajednici.
Nakladnik može ponuditi podnošenje objavljenog digitalnog sadržaja servisu za arhiviranje što može koristiti autoru.
Zakonom određena obaveza za podnošenje digitalnog sadržaja može biti na snazi u određenim zemljama. Takvo arhiviranje mogu provoditi nacionalne knjižnice i druge nacionalne kulturne organizacije. To se također smatra održivom opcijom arhiviranja i očuvanja.